Imperativ
koristimo kada nekome kažemo da nešto uradi: dođi, idi, uzmi, slušajte.
U njemačkom postoje oblici za:
- du (ti)
- ihr (vi – neformalno, više osoba)
- Sie (Vi –
formalno)
1) Imperativ za du (ti)
Obično uzmeš osnovu glagola (bez -en) i kažeš komandu. du
se ne piše.
Primjeri:
- Komm! – Dođi!
- Geh! – Idi!
- Mach das! – Uradi to!
- Lern
Deutsch!
– Uči njemački!
Kod nekih glagola
često se dodaje -e (nije obavezno, ali zvuči prirodno):
- Warte! /
Warte!
– Sačekaj!
- Rede! – Pričaj!
2) Imperativ za ihr (vi –
neformalno)
Isti oblik kao prezent za ihr.
Primjeri:
- Kommt! – Dođite!
- Geht! – Idite!
- Macht das! – Uradite
to!
- Lernt
Deutsch!
– Učite njemački!
3) Imperativ za Sie (Vi –
formalno)
Formula: glagol
+ Sie
Primjeri:
- Kommen Sie! – Dođite!
- Gehen Sie! – Idite!
- Machen Sie das! – Uradite to!
- Sprechen Sie bitte langsamer. – Govorite sporije, molim.
4) „bitte“ u imperativu
bitte može stajati na početku,
u sredini ili na kraju.
Primjeri:
- Bitte kommen Sie. – Molim, dođite.
- Kommen Sie bitte. – Dođite, molim.
- Kommen Sie, bitte. – Dođite, molim.
5) Nepravilni i česti glagoli u imperative
sein (biti)
- Sei (ti) –
Budi!
- Seid (vi) –
Budite!
- Seien Sie (Vi) –
Budite!
haben (imati)
- Hab (ti) –
Imaj!
- Habt (vi) –
Imajte!
- Haben Sie (Vi) –
Imajte!
6) Odvojivi glagoli u
imperativu (trennbare Verben)
Prefiks ide na
kraj.
Primjeri:
- Steh auf! – Ustani!
- Mach die Tür auf! – Otvori vrata!
- Komm rein! – Uđi!
- Ruf mich an! – Nazovi me!
