Imenice su riječi
koje označavaju osobe, stvari, mjesta, pojmove ili osjećaje. U njemačkom jeziku
imenice imaju nekoliko važnih osobina koje treba znati od početka.
1) Veliko slovo
U njemačkom
jeziku svaka imenica se piše velikim slovom, bez obzira gdje se nalazi u
rečenici.
Primjeri:
- Der Mann ist hier. – Čovjek je ovdje.
- Ich habe Zeit. – Imam vremena.
- Wir gehen in die Schule. – Idemo u školu.
2) Rod imenice (der / die
/ das)
Svaka imenica ima
rod:
- der – muški rod
- die – ženski
rod
- das – srednji
rod
Primjeri:
- der Tisch – sto
- die Tasche – torba
- das Haus – kuća
Rod se uči
zajedno s imenicom.
3) Množina (Plural)
Imenice u množini
nemaju jedno pravilo, ali postoje česti obrasci.
Neki tipični
nastavci:
- -e: der Tag → die Tage – dan → dani
- -en / -n: die Frau → die Frauen – žena → žene
- -er: das Kind → die Kinder – dijete → djeca
- -s: das Auto → die Autos – auto → auti
- bez nastavka: der Lehrer → die Lehrer – učitelj → učitelji
Primjeri u
rečenici:
- Ich habe zwei Kinder. – Imam dvoje djece.
- Die Autos sind teuer. – Auta su skupa.
4) Padeži (Nominativ,
Akkusativ, Dativ, Genitiv)
Imenice se u njemačkom jeziku koriste u padežima. Padež
određuju glagol, prijedlog ili uloga u rečenici.
Primjeri:
- Der Mann kommt. – Nominativ (ko?)
- Ich sehe den Mann. – Akuzativ (koga?)
- Ich helfe dem Mann. – Dativ (kome?)
- Das Auto des Mannes. – Genitiv (čije?)
5) Složenice (Komposita)
Njemački često
spaja dvije ili više riječi u jednu imenicu. Posljednja riječ određuje rod i
značenje „glavne“ stvari.
Primjeri:
- die Haustür – kućna vrata (die
Tür)
- der Bahnhof – željeznička
stanica (der Hof)
- das Schlafzimmer – spavaća soba (das
Zimmer)
6) Česte greške
- Ne pisati imenice malim slovom:
Pogrešno: ich habe zeit
Ispravno: Ich habe Zeit. - Učiti imenicu bez člana:
Bolje je učiti der/die/das + riječ, ne samo riječ.
Ukratko
- Imenice se
pišu velikim slovom
- Svaka imenica ima rod: der/die/das
- Množina se uči jer ima više obrazaca
- Imenice
ulaze u padeže
- Njemački
često koristi složenice
