U njemačkom jeziku, negacija je izuzetno važan gramatički
koncept koji omogućava govornicima da izraze odsustvo, odbijanje ili
neispunjavanje određene akcije ili stanja. Međutim, kada je u pitanju negacija,
jedno od najčešće postavljenih pitanja je kada koristiti "nicht"
a kada "kein".
Ovaj članak će pojasniti pravila za njihovu upotrebu.
Nicht
"Nicht" je univerzalni
negator u njemačkom jeziku i najbliži ekvivalent engleske riječi "not".
Koristi se za negiranje glagola, pridjeva, priloga i cijelih rečenica.
Primjeri upotrebe "nicht"
uključuju:
Negacija glagola: "Ich gehe nicht" (Ne idem)
Negacija pridjeva: "Er ist nicht alt" (On nije star)
Negacija priloga: "Sie spricht nicht laut" (Ona ne govori
glasno)
Negacija cijele rečenice: "Das ist nicht mein Buch" (To nije moja knjiga)
"Nicht" se obično postavlja
na kraj rečenice kada negira glagol, dok se stavlja ispred pridjeva ili priloga
kada negira te dijelove rečenice.
Kein
S druge strane, "kein"
je negacija koja se koristi specifično za negiranje imenica. "Kein"
je spoj "nicht"
i "ein"
i doslovno se prevodi kao "ne jedan" ili "nijedan". Koristi
se za negiranje imenica koje nemaju član ili imaju neodređeni član.
Primjeri upotrebe "kein"
uključuju:
"Ich habe kein
Auto" (Nemam auto)
"Das ist kein
Problem" (To nije problem)
Uočite da se u ovim
primjerima "kein" koristi umjesto "nicht ein", tj. negira se imenica
bez člana ili sa neodređenim članom.
Ponekad je teško odabrati
između "nicht"
i "kein"
prilikom učenja njemačkog jezika. Međutim, osnovna pravila su jasna: "nicht"
koristite za negiranje glagola, pridjeva, priloga i rečenica, dok se "kein"
koristi za negiranje imenica koje nemaju član ili imaju neodređeni član.
S vježbom i primjenom ovih pravila, postupno će postati lakše razumjeti kada koristiti jedan ili drugi negator. Sretno učenje!
