U njemačkom
jeziku negacija se najčešće pravi sa kein ili nicht. Razlika je jednostavna:
kein negira imenicu, a nicht negira sve ostalo.
1) kein – „ne / nijedan“
(negacija imenice)
kein koristimo kada negiramo:
- imenicu sa neodređenim članom (ein/eine)
- imenicu bez člana (npr. „imam vremena“, „imam novca“)
Pravilo: kein = ein negiran (kein/mein/dein se
ponašaju isto kao ein).
Primjeri:
- Ich habe ein Auto. – Imam auto.
Ich habe kein Auto. – Nemam auto. - Sie hat eine Schwester. – Ona ima sestru.
Sie hat keine Schwester. – Ona nema sestru. - Wir haben Zeit. – Imamo vremena.
Wir haben keine Zeit. – Nemamo vremena. - Ich trinke Kaffee. – Pijem kafu.
Ich trinke keinen Kaffee. – Ne pijem kafu.
2) nicht – „ne“ (negacija glagola, pridjeva,
priloga, rečenice…)
nicht koristimo kada negiramo:
- glagol
(radnju)
- pridjev/prilog
- nešto
određeno u rečenici
- imenicu sa određenim članom (der/die/das) ili sa posvojnim
(mein/dein…)
Primjeri:
- Ich komme heute. – Dolazim danas.
Ich komme heute nicht. – Ne dolazim danas. - Das ist teuer. – To je skupo.
Das ist nicht teuer. – To nije skupo. - Ich mag das Auto. – Sviđa mi se taj
auto.
Ich mag das Auto nicht. – Ne sviđa mi se taj auto. - Das ist mein Buch. – To je moja
knjiga.
Das ist nicht mein Buch. – To nije moja knjiga.
3) Gdje stoji nicht u
rečenici
Osnovno pravilo: nicht
stoji ispred onoga što negira.
Najčešće:
- negacija glagola → na kraju rečenice
Ich arbeite nicht. – Ne radim. - negacija
pridjeva → ispred pridjeva
Das ist nicht gut. – To nije dobro. - negacija mjesta/vremena → ispred tog dijela
Ich komme nicht morgen. – Ne dolazim sutra.
(dolazim neki drugi dan)
4) Brzo pravilo (za pamćenje)
- kein = negira
imenicu (ein/–)
- nicht = negira sve ostalo (glagol, pridjev, „das“,
„mein“…).
5) Mini poređenje
- Ich habe kein Geld. – Nemam novca.
(negira „Geld“)
- Ich habe das Geld nicht. – Nemam taj
novac. (negira „das
Geld“)
