Dativ je treći padež u njemačkom jeziku i koristi se za označavanje indirektnog objekta u rečenici, odnosno primatelja radnje. Pored toga, dativ se koristi nakon određenih prepozicija i glagola koji zahtijevaju ovaj padež. Dativ može odgovarati na pitanja "Wem?" (Kome?) ili "Was?" (Čemu?) kada se radi o neživim objektima.
Primjena dativa:
Za označavanje
indirektnog objekta:
Ich gebe dem Mann ein Buch. (Dajem čovjeku knjigu.)
Wir helfen dem Kind. (Pomažemo djetetu.)
Nakon određenih
prepozicija koje uvijek zahtijevaju dativ:
aus (iz), bei (kod), mit (s), nach (poslije, prema), seit
(od), von
(od), zu
(k), gegenüber
(nasuprot)
Er kommt aus dem Haus. (On dolazi iz kuće.)
Ich fahre mit dem Bus. (Putujem autobusom.)
S glagolima koji
uvijek zahtijevaju dativ:
helfen (pomoći), danken (zahvaliti), gefallen (svidjeti se), glauben
(vjerovati), gehören
(pripadati)
Sie hilft dem Freund. (Ona pomaže prijatelju.)
Das gefällt mir. (To mi se sviđa.)
Promjene u dativu:
U dativu dolazi
do promjena u članovima, imenicama i pridjevima, koje ovise o rodu i broju
imenice.
Određeni članovi u dativu:
muški rod: dem
(dem
Mann)
ženski rod: der
(der
Frau)
srednji rod: dem
(dem
Kind)
množina za sve
rodove: den
(den Kindern)
+ dodaje se nastavak "-n" ili "-en" imenicama u
množini ako već ne završavaju na te nastavke
Neodređeni članovi u dativu:
muški rod: einem
(einem
Mann)
ženski rod: einer
(einer
Frau)
srednji rod: einem
(einem
Kind)
Pridjevi u
dativu: Pridjevi koji prate imenicu u dativu također se sklanjaju, i to prema
rodu, broju i određenosti imenice koju prate.
Ich spreche mit dem netten Mann. (Razgovaram s ljubaznim čovjekom.)
Dativ je ključan za izražavanje odnosa i radnji u njemačkom jeziku, te je važno razumjeti njegovu upotrebu i pravila sklanjanja kako bi se ispravno formirale rečenice.
