Njemački jezik, kao i mnogi drugi jezici, koristi različita glagolska vremena kako bi se precizno izrazile radnje u različitim vremenskim kontekstima. Ovo su šest osnovnih glagolskih vremena u njemačkom jeziku:
Präsens (Prezent)
Opis: Prezent se koristi za izražavanje radnji koje se događaju upravo sada, za rutinske radnje ili za općenite istine.
Primjeri:
"Ich arbeite"
(Ja radim) – trenutna radnja
"Sie schwimmt
jeden
Morgen"
(Ona pliva svako jutro) – rutina
"Die Erde dreht
sich um die Sonne" (Zemlja se okreće oko Sunca) – općenita
istina.
Präteritum (Preterit)
Opis: Preterit je
prošlo jednostavno vrijeme koje opisuje radnje koje su se dogodile i završile u
prošlosti.
Primjer:
"Wir reisten
letztes Jahr nach Deutschland" (Prošle godine smo putovali u
Njemačku).
Perfekt (Svršeni
preterit)
Opis: Perfekt
opisuje prošle radnje s naglaskom na rezultat ili završetak radnje. U usmenom
govoru često zamjenjuje preterit.
Primjer:
"Ich habe
das
Buch
gelesen"
(Pročitao sam knjigu).
Plusquamperfekt
(Pretprošlo vrijeme)
Opis:
Pluskvamperfekt opisuje radnje koje su se dogodile prije druge radnje u
prošlosti.
Primjer:
"Nachdem sie
gegessen hatte, ging sie ins Bett" (Nakon što je jela, otišla
je na spavanje).
Futur I (Budućnost I)
Opis: Futur I koristi se za izražavanje budućih radnji ili pretpostavki.
Primjer:
"Wir werden
morgen ankommen" (Stići ćemo sutra).
Futur II (Budućnost
II)
Opis: Futur II
izražava pretpostavljene radnje koje će se završiti u budućnosti ili
pretpostavke o sadašnjim radnjama.
Primjer:
"Er wird das
Buch bis morgen gelesen haben" (Do sutra će pročitati knjigu).
Razumijevanje glagolskih vremena ključno je za tačno i učinkovito komuniciranje na njemačkom jeziku. Svako vrijeme nudi jedinstveni način izražavanja vremenskog konteksta radnje, a kombiniranjem ovih vremena možemo precizno opisati različite situacije, bilo da se odnose na prošlost, sadašnjost ili budućnost.
