U njemačkom
jeziku komparativ i superlativ koriste se za poređenje osoba,
stvari ili pojava.
- pozitiv – osnovni
oblik
- komparativ – poređenje
(više / manje)
- superlativ – najviši
stepen (naj-)
1. Komparativ
(Vergleichsform)
Komparativ se gradi dodavanjem -er na pridjev.
Primjeri:
- groß – velik
größer – veći
Das Haus ist größer.
Kuća je veća. - schnell – brz
schneller – brži
Er läuft schneller.
On trči brže. - alt – star
älter – stariji
Mein Bruder ist älter.
Moj brat je stariji.
Često se koristi
s als (nego):
- Berlin ist größer als Tuzla.
Berlin je veći od Tuzle.
2. Umlaut u komparativu
Kod nekih kratkih
pridjeva dolazi do promjene samoglasnika (umlaut):
- alt → älter
- jung →
jünger
- groß →
größer
- kalt →
kälter
3. Superlativ (najviši stepen)
Superlativ se
gradi pomoću:
- am + pridjev + -sten (u
rečenici)
- ili der/die/das + pridjev + -ste (ispred imenice)
Primjeri (u rečenici):
- Das ist am besten.
To je najbolje. - Er läuft am schnellsten.
On trči najbrže.
Primjeri (ispred imenice):
- der größte Mann – najviši
čovjek
- die schönste
Stadt
– najljepši grad
- das teuerste
Auto
– najskuplji auto
4. Posebni oblici (nepravilni)
Neki pridjevi
imaju nepravilne oblike.
- gut – dobar
besser – bolji
am besten – najbolji - viel – mnogo
mehr – više
am meisten – najviše - gern – rado
lieber – radije
am liebsten – najradije
5. Važna pravila
- Kod pridjeva koji završavaju na -d, -t, -s, -ß, -sch dodaje se -est
kalt → am kältesten - Superlativ bez imenice uvijek ide
s am
Ukratko
- Komparativ = -er
- Superlativ = am … -sten
ili -ste ispred imenice
- Neki pridjevi mijenjaju
samoglasnik
- Neki oblici su nepravilni
