Komparativ je gramatički oblik koji se
koristi za usporedbu dvije stvari. U njemačkom jeziku, komparativ se najčešće
formira dodavanjem sufiksa "-er" na kraj pridjeva ili priloga.
Na primjer, pridjev "schnell"
(brz) u komparativu postaje "schneller" (brži).
Kada uspoređujemo dvije
stvari, koristimo riječ "als" (nego). Na primjer, rečenica "Der Hase
ist
schneller
als
die
Schildkröte"
znači "Zec je brži od kornjače".
Također, za neke pridjeve
koji se završavaju na određene slogove, potrebno je dodati "umlaute" (ä, ö, ü) kada formiramo
komparativ. Na primjer, "groß" (velik) postaje "größer"
(veći) u komparativu.
I na kraju, neki pridjevi
imaju neregularne oblike komparativa, poput "gut" (dobro) koji postaje
"besser"
(bolje) u komparativu.
Superlativ je gramatički oblik koji se
koristi da označi najviši stupanj nečega, bilo da je to kvaliteta, kvantiteta
ili intenzitet. U osnovi, superlativ koristimo kada nešto uspoređujemo sa više
od jedne stvari, a želimo istaknuti da je to najviše, najmanje, najbolje,
najgore itd.
U njemačkom jeziku,
superlativ se formira dodavanjem sufiksa "-st" ili "-est"
na kraj pridjeva ili priloga, često uz dodatak artikla "am"
ispred.
Na primjer, pridjev "schnell"
(brz) postaje "am schnellsten" (najbrži) u superlativu.
Kao i kod komparativa, neki
pridjevi mogu zahtijevati dodavanje "umlauta"
(ä, ö, ü) kada se formira superlativ, a neki pridjevi imaju neregularne oblike
superlativa.
Na primjer, pridjev "groß"
(velik) postaje "am größten" (najveći) u superlativu, a
pridjev "gut"
(dobar) postaje "am besten" (najbolji).
