Besplatno preuzmite bogatu listu rečenica – nivoi A1, A2, B1




Wo leben Sie? – Gdje živite Vi?

Wo wohnen Sie? – Gdje boravite/ Gdje stanujete?

Welche Sprache sprechen Sie? – Koji jezik govorite?  

Woher kommen Sie? – Odakle dolazite?

Wer ist das? –  Ko je to?

Was essen Sie gern? – Šta volite jesti?

Was trinkst du gern? – Šta voliš piti?

Das ist meine Familie. – Ovo je moja porodica.

Meine Familie lebt in Bosnien. – Moja porodica živi u Bosni.

Meine Kinder sind klein. – Moja djeca su malena.

Wie alt sind Sie? – Koliko imate godina?

Wie alt sind Ihre Kinder? – Koliko godina imaju vaša djeca?

Ich bin 34 Jahre alt. – Imam 34 godine.

Meine Kinder sind 15 und 6 Jahre alt. – Moja djeca imaju  15 i 6 godina.

Wo sind Sie geboren? – Gdje ste rođeni?

Ich bin in Kroatien geboren.  Ja sam rođen/a u Hrvatskoj.

Essen Sie Schweinefleisch? – Jedete li svinjsko meso?

Nein, ich esse kein Schweinefleisch. – Ne, ne jedem svinjsko meso.

Mögen Sie Pizza? – Volite li picu?

Ja, natürlich. – Da, naravno.

Ist das Ihr Lieblingsessen? – Je li to Vaše omiljeno jelo?

Ja, das ist mein Lieblingsessen. – Da, to je moje omiljeno jelo.

Wo essen wir heute?   Gdje jedemo danas?

Im Restaurant nicht. – U restoranu ne.

Haben Sie Kinder? – Imate li djece?

Wo sind Ihre Kinder? – Gdje su Vaša djeca?

Wie heiβen deine Kinder? – Kako se zovu tvoja djeca?

Wer sind Sie? – Ko ste Vi?

Wir essen heute Pizza mit Oliven. – Danas jedemo picu s maslinama.

Sie lebt in einer Stadt. – Ona živi u gradu.

Ihr habt keine Zeit. – Vi nemate vremena.

Wisst ihr, wer das ist? – Znate li ko je to?

Der Mann ist mein Chef. – Taj muškarac je moj šef.

Wann haben Sie Zeit? – Kad imate vremena?

Sind Sie in Deutschland geboren? – Jeste li Vi rođeni u Njemačkoj?

Nein, ich bin in Sydney geboren. – Ne, ja sam rođen u Sydney.

Kommen Sie aus Serbien? – Dolazite li Vi iz Srbije? (Jeste li porijeklom iz Srbije?)

Meine Eltern kommen aus Spanien. – Moji roditelji su porijeklom iz Španije.

Habt ihr Geschwister? – Imate li braće i sestara?

Wo lebt Ihre Chefin? – Gdje živi vaša šefica?

Entschuldigung, ist der Platz frei? – Izvinite, je li ovo mjesto slobodno?

Guten Morgen, Herr Möller. – Dobro jutro, gospodine Möller.

Guten Tag, Frau Backer. – Dobar dan, gospođo Backer.

Hallo, wie heiβen Sie? – Zdravo, kako se zovete Vi?

Na ja! – Ma eto.

Ich weiβ es nicht. – Ne znam.

Woher kommen sie? – Odakle dolaze oni? Odakle su?

Ich komme aus der Schweiz. – Dolazim iz Švicarske.

Sind Sie Herr Schmidt? – Da li ste Vi gospodin Schmidt?

Sie kommt aus Poland und er kommt  aus der  Türkei. – Ona dolazi iz Poljske a on iz Turske.

Was sprechen sie? – Koji jezik govore oni?

Sie sprechen Deutsch. –  Oni govore njemački jezik.

Ich spreche Englisch, Französisch und ein bisschen Arabisch. – Ja govorim Engleski, Francuski i malo Arapski.

Entschuldigung, können Sie Ihren Namen buchstabieren? – Izvinite, možete li slovkati svoje ime i prezime?

Ja, natürlich. Ich buchstabiere: M–A–R–A. – Da, naravno. Slovkam : M–A–R–A.

Vielen Dank. Auf Wiedersehen. – Hvala lijepa. Vidimo se.

Machst du gern Sport? – Da li se rado baviš sportom?

Wie alt bist du? – Koliko imaš godina?

Ich bin 23 Jahre alt. – Imam 23 godine.

Tut mir leid, ich habe keine Zeit. –  Žao mi je, nemam vremena.

Maria ist glücklich. – Maria je sretna.

Sie vermisst ihre Familie sehr. – Ona je poželjela svoju porodicu.

Was hast du zu mir gesagt? – Šta si mi rekao/rekla?

Ich bin traurig, weil ich hier keinen Menschen kenne. – Uplašen sam zato što ovdje ne poznajem nijednog čovjeka.

Das klingt aber nicht gut. – To ne zvuči dobro.

Was ist passiert? – Šta se dešava?

Josh hat viel Stress im Alltag. – Josh je svakodnevno pod stresom.

Ich habe den Bus verpasst. – Propustila sam autobus.

Mia hat ihre Geldbörse verloren. – Mia je izgubila svoj novčanik.

So ein Pech! – Kakva nesreća!

Wie peinlich! – Kako sramotno!

Ihr wohnt in einer Wohnung. – Vi živite u stanu.

Das ist wahrscheinlich falsch. – To je vjerovatno pogrešno.

Petra, Susi und Ethan kommen aus verschiedenen Ländern. –  Petra, Susi i Ethan dolaze izrazličitih država.

Du bist so komisch. – Veoma si smiješna/smiješan.

Endlich hat unsere Tochter ihr eigenes Zimmer. – Naša kćerka konačno ima svoju sobu.

Frau Doloman ist schwanger. – Gospođa Doloman je trudna.

Mein Vater ist seit einem Jahr in Rente. – Moj otac je već godinu dana u penziji.

Wir leben mit den Groβeltern in einem Haus. – Mi živimo s bakom i dedom u jednoj kući.

Entschuldigung, wo ist hier die Post? – Oprostite, gdje je ovdje pošta?

Ja, stimmt. – Da, tačno.

Wo bist du? – Gdje si?

Ist das deine Familie? – Je li ovo tvoja porodica?

Ja, das ist meine Familie. – Da, to je moja porodica.

Das sind meine Mutter, mein Vater und mein Bruder. – To su moja majka, otac i moj brat.

Wie geht's? – Kako si?

Ach, nicht so gut. – Ah, ne najbolje.

Anna ist Susis Deutschlehrerin. – Anna je Suzina nastavnica njemačkog jezika.

Ich bin Jan, ihr Sohn.  – Ja sam Jan, njen sin.

Lucia ist meine Schwester. – Lucia je moja sestra.

Und das? Ist das deine Tante? – A ovo? Je li ovo tvoja tetka?

Nein, das ist meine Oma. – Ne, to je moja nana.

Sind sie verheiratet? – Jeste li oženjeni/udati?

Nein, ich bin geschieden. – Ne, razveden/a sam.

Wie ist deine Telefonnummer? – Koji je tvoj broj mobitela?

Meine Telefonnummer ist... – Moj broj telefona je...

Sarajevo ist die Hauptstadt von Bosnien und Herzegowina. – Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine.

Magst du Pfannkuchen? – Voliš li palačinke?

Ja, aber ich esse lieber Schokolade. – Da,  ali radije jedem čokoladu.

Was haben wir zum Frühstück? Eier und Brot? – Šta imamo  za doručak? Jaja i hljeb?

Mein Zimmer ist hell. – Moja soba je svijetla.

Die Küche ist hässlich. – Kuhinja je ružna.

Das Bad ist dunkel und schmal. – Kupatilo je mračno i usko.

Die Wohnung ist billig. – Stan je jeftin.

Das Haus ist neu. – Kuća je nova.

Der Flur ist klein. – Hodnik je malen.

Der Balkon ist groβ. – Balkon je velik.

Das Arbeitszimmer ist dort. – Tamo je radna soba.

Was kostet der Schrank? – Koliko košta ormar?

Was kostet der Tisch? – Koliko košta sto?

Hier sind die Sessel. – Ovdje su fotelje.

Da ist der Herd. – Tu  je električna peć.

In der Wohnung ist ein Bad mit Badewanne. – U stanu je kupatilo s kadom.

Der Teppich ist schön. – Tepih je lijep.

Ist das eine Lampe? – Je li to lampa?

Ich habe keine Dusche. – Ja nemam tuš kabinu.

Mein Zimmer kostet 750 Euro im Monat. – Moja soba košta mjesečno 750 Eura.

Die Straβe ist breit. – Ulica je široka.

Hast du einen  Fernseher? – Imaš li televizor?

Das Bett ist alt. – Krevet je star.

Am Montag spielt Monika Handball. – U ponedjeljak  Monika igra rukomet.

Fangen die Kurse am Dienstag an? – Da li kursevi  počinju u utorak?

Am Mittwoch macht sie ihre Hausaufgaben. –  Ona radi svoju zadaću u srijedu.

Was machst du am Donnerstag? – Šta radiš u četvrtak?

Am Wochenende schlafen wir. – Mi spavamo vikendom.

Um 7.00 Uhr steht Anna auf. – Anna ustaje u 7.00 sati.

Am Vormittag liest sie das Buch. – Prije podne (ona) čita knjigu.

Am Mittag geht sie in die Schule. – U podne (ona) ide u školu.

Am Nachmittag hat sie eine Pause. – Poslije podne ima (ona) pauzu.

Am Abend lernt sie Deutsch. – Ona uči uveče njemački jezik.

In der Nacht geht sie schlafen. – Noću ide na spavanje.

Wann fängt die Party an? – Kada počinje zabava?

Das passt gut. – To mi odgovara.

Um ein Uhr muss ich zur Arbeit gehen. – U jedan sat moram ići na posao.

Wie spät ist es? – Koliko je sati?

Was kaufst du im Supermarkt? – Šta kupuješ u supermarketu?

Der Kurs ist von halb zehn bis zwei (Uhr). – Kurs je od pola deset do dva sata.

Wann haben Sie freie  Termine? – Kada imate slobodne termine?

Wann treffen wir uns? – Kada ćemo se naći?

Ich gehe jetzt zur Schule. – Ja idem sada u školu.

Was gibt es zum Frühstück? – Šta ima  za doručak?

Die Geschichte ist interessant. – Priča je zanimljiva.

Was sind Sie von Beruf? – Šta ste po zanimanju?

Bist du ein Journalist? – Da li si ti novinar?

Sie ist Ärztin. – Ona je doktorica.

Er arbeitet als Polizist. – On radi kao policajac.

Ich bin Student von Beruf. – Ja sam student po zanimanju.

Wir sind Schüler. – Mi smo učenici.

Sie ist Krankenschwester von Beruf. – Ona je medicinska sestra po zanimanju.

Er ist Hausmann. – On je domaćin. (nezaposleno lice koje obavlja kućanske poslove)

Was machen Sie beruflich? – Čime se bavite? (u poslovnom smislu)

Ich bin der Kellner. – Ja sam  konobar.

Die Kollegen sind nett. – Kolege su ljubazne.

Ich bin Ihr Mitarbeiter. – Ja sam Vaš saradnik/uposlenik.

Ihr seid Architekten. – Vi ste arhitekti.

Sind Sie die Köchin? – Da li ste Vi kuharica?

Morgen habe ich ein Interview. – Sutra imam intervju.

Ich arbeite im Krankenhaus. – Ja radim u bolnici.

Er ist Ingenieur von Beruf. – On je inžinjer po zanimanju.

Der Abteilungsleiter hat noch Fragen. – Rukovodilac odjela ima još pitanja.

Was ist das Thema? – Koja je tema?

Haben Sie einen Führerschein? – Imate li vozačku dozvolu?

Sie kauft Fahrkarten. – Ona kupuje prevozne karte.

Mia muss einen  Antrag ausfüllen. – Mia mora ispuniti zahtjev.

Man muss eine Kreditkarte haben. – Mora se  imati kreditna kartica.

Können Sie Ihren Pass vorzeigen? – Možete li pokazati svoj pasoš?

Du musst den Ausweis mitbringen. – Moraš ponijeti ličnu kartu sa sobom.

Sie wollen ein Busticket kaufen. – Oni / One hoće da kupe kartu za autobus.

Er ist auf dem Amt. – On je u uredu. (On je u državnoj kancelariji /u opštini i sl.)

Die Fahrt dauert nur drei Stunden. – Vožnja traje samo tri sata.

Hast du die Anmeldung gemacht? – Jesi li obavila / o  prijavu?

Ihr müsst einen Parkplatz suchen. – Morate potražiti parking.

Der Verkäufer ist sehr nett. – Prodavač je veoma ljubazan.

Gibt es hier eine Ermäβigung? – Ima li popust na ovo?

Es gibt eine Ermäβigung für Senioren. – Ima popust penzionerima.

Möchtest du einen Stadtrundgang machen? – Želiš li ići u obilazak grada?

Nun kommen Sie zu Dom. – Napokon stižete do katedrale.

Ich lebe in einem  Gebäude. – Ja živim u stambenoj zgradi.

Das Hotel liegt im Zentrum. – Hotel je u centru (grada).

Wir gehen an den  See. – Idemo na jezero.

Der Blick ist toll! – Pogled je sjajan!

Ich habe gestern viel Deutsch geübt. – Jučer sam mnogo vježbao/vježbala njemački jezik.

Die Kinder haben schon gegessen. – Djeca su već jela.

Er hat die E–Mail schon geschrieben. – On je već napisao e–mail.

Habt ihr auch in Italien Urlaub gemacht? – Jeste li išli i u Italiju na godišnji odmor?

Haben Sie mit Frau Laric gesprochen? – Da li ste razgovarali s gospođom Laric?

Amna hat Blumen für Oma gekauft. – Amna je kupila cvijeće za nanu.

Wir haben Opa sehr geliebt. – Mnogo smo voljeli  djeda.

Hast du das Buch gefunden? – Jesi li pronašao/la knjigu?

Habt ihr den Text schon gelesen? – Da li ste već pročitali tekst?

Er hat doch schon alles gekauft. – Pa on je većsve kupio.

Wir haben den Film noch nicht gesehen. – Nismo još uvijek pogledali taj film.

Ich habe schon zwei Kuchen gemacht. – Napravio/la sam dva kolača.

Ich habe heute Nacht nicht viel geschlafen. – Sinoć nisam mnogo spavao/la.

Sie hat nichts gesagt. – Ona nije ništa rekla.

Du hast lange nicht geschrieben. – Nisi dugo pisao/la.

Ich bin heute nicht zum Supermarkt gegangen. – Danas nisam išao/la u supermarket.

Bist du am Morgen zum Sprachkurs gekommen? – Da li si došao/la na kurs jutros?

Sie ist nach Wien gefahren. – Ona je otputovala u Beč./ Ona se odvezla u Beč.

Wir sind am Samstag Fahrrad gefahren. – U subotu smo vozili biciklo.

Wann seid ihr nach Deutschland gefahren? – Kada ste otputovali/putovali/išli  u Njemačku?

 

PREUZMITE

Get updates in your Inbox
Subscribe


njemackijezik.net by F.E. is licensed under Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 4.0 International